Nervoza

Primećuje se da su  ljudi  postali jako nervozni, nije  mi jasno  zašto. Život je tako lepršavo lep.

Jutros  naidjoše  kola  koja skupljaju smeće baš u trenutku  kad sam  htela da zavljačim   kesu u kontejner. Da se  ljudi ne muče, ja ubacih direktno u kamion.  Umesto da mi zahvali, onaj se izdra na mene

-Smeće se baca pozadi, a ne u  kabinu.

Prostak.

Krenem  ja po kola. Ona puna snega. Lepo ih  očistim, nasmešim se  komšiji , kad se on  izvika na mena

- Što si bacila sneg na moj auto??

Svašta,  po njegovom sam  trebala sneg da stavim  u svoj  prtljažnik.

Izadjem  na ulicu, vidim  na  autobuskoj stanici  gomila sveta. Znam  da je teško čekati bus i  gledati   kako  kola samo  prolaze. Da ih  ne izazivam, ja dam  pun gas, samo da što  pre  prodjem  stanicu. Počeše da urlaju

- Ko ti dade volan?? Isprska me od glave do pete. Vucibatino…

Nezahvalnici, kao da sam  ja kriva  što je na svakoj  stanici  jezero.

Stigla sam  gde sam  pošla i  za divno čudo lepo se uparkirala na jedno očišćeno mesto. Izlete čovek sa lopatom. Da mi je znati  šta sam  njemu uradila.

- Dva sata čistim  mesto, a ti  se ufurala, bezobraznice jedna. Lepo te je majka  vaspitala.

Uhvati me neki strah. Da nije  neka  epidemija kad su svi tako nervozni.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

39 mišljenja na „Nervoza

  1. Draga AnaM,

    sve više primećujem na ulici tmurnih i sivih lica, godinama već osećam ovaj grad kako pulsira, a u poslednje vreme mogu reći da nikada nije bilo toliko turobnih, ojađenih i negativnih ljudi.

    Tešim se da je to zbog ove zime i sivila,a znam dobro i da je to i zbog teške ekonomske situacije koja je mnoge ljude bacila na kolena, ali takođe verujem u dobrotu i ljudskost ovog mog naroda, da će sa prolećem isplivati dobrodušnost, lepota, vera i nada u bolje sutra, da će me, kad izađem na ulicu dočekati poneki osmeh, lepa reč, pozitivna energija.

    Nadam se.

    Do tada mogu reći da se sve češće sklanjam od ljudi u moj svet gde me ljubavlju poje, i čist osmeh bez interesa mi pružaju moja tri psa i jedna crna stara mačka.

    I moj Blogograd…cela planeta za sebe koju smo stvorili za sebe, divan komšiluk dobrih ljudi, koje umem osetiti svojima, u ova i ovakava vremena.

    Ne dati se crnilu, teškim mislima, negativnim ljudima.

    Videti lepotu u malim stvarima…ja je videh kod tebe u ovim tvojim srnama, i družini vrabaca i golubova koji te čekaju na prozoru da popiješ kafu…ti si bogata žena, tebe ljudske niskosti ne mogu dotaći.

    Pozdrav

  2. Procitah te malopre na Blog.rs i ismejah se zamisljajuci – znam da nije smesno :)
    Brisala sam tekstove na rs i bas mi nekako mucno bilo da izbrisem toliku kolicinu uspomena pretocenih u tekstove koji samo po jedan trenutak opisuju, nista vise, pa me tvoj tekst „povadio“ malo ;) ))
    Ne obracaj paznju , ljudi su predugo zatvoreni u kucama, previse ne vole zimu umesto da uzivaju u njoj i premalo Vole ;) ))))
    Dobro jutro, ovo iznad nas je Suncani dan :)

  3. Dobra ti je priča.

    I moj jadničak je čistio kola i oko kola, i nije hteo nigde da mrdne da mu ne bi zauzali mesto.

    No, kad je morao, naravno da je ostao bez mesta, i naravno da bi i on uleteo tamo gde je neko drugi čistio, da je bilo takvog mesta.

    Tako je to, što ne želiš sebi, nemoj ni drugom, ali to zaboravljamo.

     

Ostavite odgovor